
U zavisnosti od toga koliko ste stari vrlo je moguće da još uvek možete da se setite kako je bilo pre popularizacije mobilnih telefona kod nas. Neki sa nostalgijom gledaju na to vreme ali većina ljudi verovatno ne može da pomisli na život bez mobilnih a da ih ne prođe blaga ali ipak neprijatna jeza. Iako smo hiljadama godina relativno dobro funkcionisali kao vrsta i bez njih, odjednom je postalo gotovo nemoguće zamisliti život bez tih zgodnih napravica koje nam, između ostalog, omogućavaju da stupimo u kontakt sa dragim nam osoboma kad god to poželimo i bez obzira na to da li i one to žele ili ne. Poruke, pristup internetu i sad već nebrojeno mnogo raznih aplikacija toliko nam približavaju svet i ljude u njemu da bismo se, kad bismo bili prinuđeni da ih se odreknemo, verovatno osećali kao da smo izgubili jedno od čula.Osvrnimo se malo na to kako je sve ovo počelo.
Prvi mobilni telefon za koji vam nije trebao poseban ranac i ozbiljan stepen fizičke pripremljenosti bio je Motorolin DynaTac iz 1973. Prvi poziv sa njega bio je upućen konkurentskoj kompaniji Bell Labs koja je isto pokušavala da razvije funkcionalni prototip mobilnog telefona, a svrha tog poziva je bila da predsednika Bell Labsa izvesti o pobedi Motorole u trci koja je trajala već neko vreme. Međutim, možda je ipak bilo malo prerano za radovanje, bilo je potrebno još deset godina da se telefon nađe u serijskoj proizvodnji i to po nimalo zanemarljivoj ceni od 4000 dolara.
Šest godina kasnije, 1989. Motorola uspeva da isti koncept smesti u značajno manje kućište. Motorola MicroTac bila je osetno manja od svog starijeg brata, što je, istina, značilo da je baterija trajala kraće ali bar se više niste morali plašiti da ćem vam nekoliko minuta razgovora doneti teniserski lakat.
Kad je veličina prestala da bude primarni problem ljudi su počeli da se pitaju šta sve mogu da učine kako bi ovu novu napravu učinili što korisnijom. BellSouth i IBM su 1992. odlučili da udruže snage i naprave uređaj koji se danas smatra prvim pravim predakom smart telefona, IBM Simon. Mora se priznati da je krajnji rezultat bio prilično impresivan. Pored toga što ste sa njega mogli da obavljate pozive, Simon je takođe nudio i kalkulator, kalendar i podsetnik kao i opcije slanja i primanja fakseva i mejlova.
Ta 1992. je značajna za razvoj mobilnih telefona i zbog toga što je tada počela da se koristi digitalna 2G mreža koja je zamenila analognu 1G i omogućila slanje poruka koje su i danas jedna od praktičnijih stvari koje nam mobilni telefoni nude.
Sledeći važan stadijum u razvoju mobilnih telefona bilo je usavršavanje i upotreba operatvinih sistema koji su donosili obilje novih mogućnosti. Ericsson je 2000. predstavio javnosti svoj novi model R380 Smartphone, prvi telefon koji je koristio operatvni sistem. U pitanju je bio Symbian koji se i dalje koristi ali koji danas pomalo zasenjuju njegova mlađa braća Palm Web OS, Google Android, RIM blackberry, Linux i Windows Mobile phone OS.
Sada već zastarela 2G mreža više nije bila dovoljna da podrži stalno narastajuće mogućnosti sve razvijenijih uređaja i morala je da bude unapređena. Telefoni su postajali sve bolji u primanju i obradi informacija ali to nije ništa značilo bez mreže koja bi im donosila te informacije zadovoljavajućom brzinom. Stoga je rad na 3G mreži dodatno ubrzan i već 2001. je počelo njeno testiranje.
Teško bi bilo nabrojati sve značajne korake u evoluciji mobilnih telefona, teško je pričati o tome a ne pomenuti prve palm uređaje ili Apple i čuveni iPhone, još teže je, međutim, ne izgubiti se u mislima o tome šta nam budućnost tek nosi. Na našu sreću, napredak ove grane tehnologije dosad je bio zapanjujuće brz i nema sumnje da će i nastavititim tempom, samim tim će i priča o evoluciji mobilnih telefona svakoga dana postajati sve duža i sve zanimljivija, nama ostaje samo da u njoj uživamo.
Tekst:Milica Dobrenov